Stranke na uzdržavanju: skriveni sponzori

Transparentno financiranje političkih stranaka i drugih političkih aktera jedan je od osnovnih uvjeta povjerenja u demokratske institucije. Ipak, javno objavljeni financijski izvještaji često ne daju potpun odgovor na pitanje tko stvarno podupire političko djelovanje, pod kojim uvjetima i kroz koje poslovne odnose.

U Hrvatskoj se trag financiranja ne nalazi samo u izvještajima političkih stranaka. Potrebno je usporediti podatke Državnog izbornog povjerenstva, nalaze Državnog ureda za reviziju, sudski registar, registre financijskih izvještaja, objave o javnoj nabavi i javno dostupne odluke tijela vlasti. Tek usporedba tih izvora može pokazati postoji li obrazac koji zaslužuje dodatnu provjeru.

Što se uopće može provjeriti

Političke stranke dužne su prijavljivati prihode i rashode u skladu sa Zakonom o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma. U izvještajima se mogu pojaviti članarine, dobrovoljni prilozi, sredstva iz javnih izvora, prihodi od imovine i drugi zakonom dopušteni izvori. Za istraživače je ključno provjeriti jesu li podaci potpuni, međusobno usklađeni i dovoljno detaljni da se može utvrditi stvarni tijek novca.

• podudaraju li se prijavljeni donatori s podacima o vlasnicima i odgovornim osobama u poslovnim subjektima;
• pojavljuju li se iste osobe kao donatori više povezanih političkih aktera;
• imaju li donatori ili s njima povezane tvrtke poslovne odnose s javnim tijelima;
• jesu li donacije vremenski blizu važnih političkih odluka, natječaja ili sklapanja ugovora;
• postoje li razlike između stranačkih izvještaja, financijskih podataka poduzeća i službenih evidencija.

Ni jedan od tih pokazatelja sam po sebi ne dokazuje nezakonito financiranje ili političku trgovinu. Podudaranje datuma, osoba ili poslovnih interesa može biti razlog za dodatno pitanje, ali nije dokaz krivnje. Za ozbiljan zaključak potrebno je utvrditi novčani tok, stvarni odnos među osobama i odluku koja je navodno bila predmet utjecaja.

Veze između donatora i tvrtki

Najzahtjevniji dio analize nastaje kada se politički donator pojavljuje kao vlasnik, direktor, član uprave ili stvarni kontrolor poduzeća koje posluje s javnim sektorom. U takvim slučajevima treba razlikovati nekoliko stvari: osobnu donaciju, zakonito poslovanje tvrtke, sukob interesa i dokazanu protuuslugu.

Sudski registar može pokazati formalne funkcije i promjene vlasničke strukture, dok financijski izvještaji poduzeća daju širi kontekst poslovanja. Objave javne nabave mogu pokazati tko je dobio ugovor, u kojem postupku i za koji iznos. Međutim, registri ne otkrivaju uvijek neformalne odnose, stvarne dogovore ili motive sudionika. Zato se dokumenti moraju dopuniti izjavama odgovornih osoba i provjerom odluka nadležnih tijela.

Javne odluke kao drugi dio slagalice

Donacija sama po sebi nije dokaz da je političar pogodovao donatoru. Istraživački značaj dobiva tek kada se može usporediti s konkretnim javnim postupkom: izmjenom prostornog plana, dodjelom koncesije, odabirom ponuditelja, izdavanjem dozvole ili drugom odlukom koja ima jasno određene korisnike.

U takvoj provjeri važno je utvrditi tko je odluku pripremio, tko ju je potpisao, koji su kriteriji primijenjeni i jesu li svi ponuditelji imali jednake uvjete. Posebnu pažnju treba obratiti na odluke donesene u kratkom razdoblju nakon donacije, ali i na slučajeve u kojima odluka prethodi uplati. Vremenska blizina može biti važna okolnost, no ne može zamijeniti dokaz o uzročnoj vezi.

Odgovori političkih aktera i tvrtki

Svaka stranka, tvrtka ili javna ustanova koja se spominje u istraživanju mora dobiti priliku odgovoriti na konkretne navode prije objave. Općenito odbijanje komentara, tvrdnja da su svi podaci javni ili pozivanje na zakonitost postupka ne odgovara nužno na pitanja o vremenu uplata, povezanosti osoba i kriterijima donošenja odluka.

U ovom tekstu nisu imenovani pojedinačni donatori, političke stranke ni poslovni subjekti jer bez jasno utvrđenog slučaja i potpunog dokumentarnog niza nije odgovorno iznositi zaključak da je određena osoba tajni sponzor ili da je određena odluka bila kupljena. Za svako buduće konkretno izvještavanje odgovor bi morao biti objavljen uz navode na koje se odnosi, uključujući ispravke ako se pokaže da je neki podatak netočan.

Ograničenja analize

• javni izvještaji mogu biti objavljeni sa zakašnjenjem ili bez dovoljno detalja;
• formalni vlasnik nije uvijek osoba koja stvarno kontrolira poslovni odnos;
• ugovori i postupci javne nabave ne objašnjavaju sami po sebi motive sudionika;
• ne postoji javni registar svih neformalnih sastanaka i političkih kontakata;
• pojedinačni podaci iz različitih registara mogu se razlikovati zbog različitih datuma ažuriranja;
• izostanak zapisa u javnim evidencijama nije dokaz da se određeni događaj nije dogodio.

Ograničenja su posebno važna kod analize povezanih društava. Tvrtke mogu mijenjati vlasnike, uprave i poslovne adrese, a povezanost se ponekad vidi tek usporedbom više godina financijskih izvještaja. Zato bi svaka tvrdnja trebala biti vezana uz dokument, datum i izvor koji čitatelj može neovisno provjeriti.

Što bi institucije trebale objavljivati

Veća transparentnost ne znači samo objavu ukupnog iznosa donacija. Korisno bi bilo omogućiti jednostavno pretraživanje donatora, datuma uplata, povezanih osoba, članova upravljačkih tijela i ugovora s javnim naručiteljima. Podaci bi trebali biti dostupni u strojno čitljivom obliku, uz jasne oznake ispravaka i naknadnih dopuna.

Zaštita osobnih podataka pritom mora ostati zajamčena. Javnost ima pravo znati tko financira političko djelovanje, ali objava podataka ne smije nepotrebno izlagati privatne adrese, identifikacijske brojeve ili druge podatke koji nisu važni za razumijevanje financiranja.

Zaključak

Skriveni utjecaj ne utvrđuje se naslovom, dojmom ni jednom spornom uplatom. Utvrđuje se povezivanjem provjerljivih dokumenata: izvještaja o financiranju, podataka o vlasništvu, ugovora, odluka i odgovora svih uključenih strana. Kada takav lanac nije potpun, pošten zaključak mora jasno razlikovati činjenice, indicije i pitanja koja još nisu razriješena.

Upravo je ta razlika temelj odgovornog novinarstva. Javnost treba znati tko financira političke aktere i kakve se odluke donose, ali jednako tako treba znati gdje završavaju dokumentirani nalazi, a gdje počinje pretpostavka.